
Dostupnost stanovanja danas je problem skoro cele Evrope. Iako se pojedinačna tržišta razvijaju različito, cene nekretnina rastu brže od prihoda domaćinstava. Podaci OECD-a pokazuju da su se od 2015. godine u nekim zemljama cene stanova i kuća gotovo udvostručile. I (ne)iznenađujuće, među njima je i Češka.
Najveći rast zabeležio je Portugal, gde su cene stanovanja u poslednjih deset godina porasle za više od 106%. Glavni uzrok su dugoročno ograničena izgradnja novih stanova i snažan interes domaćih i stranih investitora, posebno u Lisabonu, Portu i popularnim obalnim lokacijama.
Druga država u kojoj su se cene praktično udvostručile je Mađarska. Za rast su zaslužni kombinacija viših plata, državne podrške za vlasničko stanovanje i nedostatak novih stanova, posebno u Budimpešti.
Značajno poskupljenje zabeleženo je i na Islandu (+75%), Turskoj (+68%) i Litvaniji (+65%). Iako su razlozi u svakoj zemlji različiti, zajednički imenitelj ostaje ograničena ponuda nekretnina.
U Turskoj su cene značajno pogođene visokom inflacijom, zbog koje ljudi često doživljavaju nekretnine kao način zaštite vrednosti svojih ušteđevina. Na Islandu i u Litvaniji glavnu ulogu igra nedovoljna izgradnja i rastuća potražnja u većim gradovima.
Češka Republika zauzima sedmo mesto. Od 2015. godine ovde su cene stanovanja porasle za otprilike 58%, kao i u Sloveniji.
Za rast su prvenstveno odgovorni spori procesi odobravanja nove izgradnje, nedostatak građevinskog zemljišta i visoka potražnja u velikim gradovima. Najviše je situacija očigledna u Pragu i Brnu, gde su cene nekretnina dugoročno znatno iznad proseka republike.
Rezultat je sve lošija dostupnost sopstvenog stanovanja, koja najviše pogađa mlade porodice i prve kupce.

Iako svaka zemlja rešava različite ekonomske uslove, uzroci rasta cena se ponavljaju. Najčešće se radi o nedovoljnoj izgradnji novih stanova, dugotrajnim procesima odobravanja, rastućim troškovima gradnje i snažnoj potražnji koncentrisanoj u velikim gradovima.
Zbog toga stručnjaci upozoravaju da bez značajnijeg povećanja ponude ne možemo očekivati suštinsko poboljšanje dostupnosti stanovanja. To važi ne samo za Češku, već i za većinu evropskih zemalja koje se u poslednjim godinama suočavaju sa istim problemom.